Hrvatski jezik je u svojoj ukupnosti i cjelovitosti temeljna sastavnica hrvatskoga identiteta i kulture te o njemu valja odgovarajuće i skrbiti Donošenjem Zakona o hrvatskom jeziku prvi put normativno uređujemo službenu i javnu uporabu hrvatskog standardnog jezika, čime se postižu značajne koristi za očuvanje i promicanje jezičnog identiteta.
Cilj je Zakona istaknuti dragocjenu vrijednost i bogatstvo jezika kao instrumenta kojim progovara identitet, povijest i kultura naroda, što uključuje sve pojavnosti hrvatskoga jezika pa tako i narječja. Njime se utvrđuju osnovna pravila o službenoj i javnoj uporabi te osigurava sustavna i stručna skrb o hrvatskome jeziku.
Zakonom se ne ograničavaju slobode književno-umjetničkoga izražavanja i nije u suprotnosti s primjenom propisa kojima se uređuju prava te uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina u Hrvatskoj niti je na bilo koji način ograničava. Njime se obuhvaća hrvatski standardni jezik u svim njegovim funkcionalnim stilovima, jezik književne baštine, tri ravnopravna narječja (čakavsko, kajkavsko, štokavsko), njihove idiome te idiome Hrvata u inozemstvu.
Donošenjem Zakona o hrvatskom jeziku preuzimamo odgovornost za zaštitu, promicanje i sustavni razvoj hrvatskog jezika, uključujući i njegovo poučavanje u inozemstvu.
